Jedriličarski Mt. Everest zove se Cape Horn. Najjužnija točka Južne Amerike pukom je slučajnosti dobio ime Cape, jer nije rt već otočić. Ali nije to jedina zabluda. Za Horn se dugo vjerovalo da je najjužniji sve dok se jednog dana među otočiće Diego Ramirez nije zaletio i razbio jedrenjak. Tim neobičnim načinom kartografiranja zaokružen je izgled Ognjene zemlje. Mini arhipelag Diego Ramirez nalazi se oko 60 milja jugozapadno od Horna ali nikada nije postao slavan.
Prije negoli je prokopan Panamski kanal oko svijeta se jedrilo isključivo oko Horna (jedrenje kroz Magellanov tjesnac još je opasnije). Teško je kazati što se u ta vremena, a i danas nije baš jednostavno, tamo događalo. Grube procijene govore da je u ovim opasnim vodama živote izgubilo između 6000 i 8000 tisuća pomoraca.
Projekt EKSPEDICIJA CAPE HORN imao je za cilj jedrilicom Hir 3 doći do otočića i oploviti ga u težem smjeru, od istoka prema zapadu. Protiv vjetrova i jakih morskih struja. Dodatni izazov te točke na skoro 56 stupnju južne geog. širine bio je dojedriti bez prethodnih pristajanja uz argentinske obale Patagonije. Naime, da bi rezultat bio svjetski priznat, pravila nekoliko klubova u kojima su okupljeni Capehorneri govore da polazna luka prema Hornu mora biti smještena sjevernije od 50 paralele. Dakle start iz Punta Arenasa u Magellanu ili Ushuaie se ne računa. Da ne bi bilo zabune Hir 3 je krenuo iz Mar del Plate, 1100 milja sjevernije s dvočlanom posadom, Ozren Bakrač i Mladen Šutej.
U povjesti pomorstva George Anson(1740.g.) ostao je upamćen kao najustrajnji borac za savladavanje Cape Horna. Za sam obilazak rta, zadnjih pedesetak milja, trebalo mu je dvadeset dana u kojima je iscrpio posadu, uništio veliki dio opreme i hrane, te izgubio pola flote. S tri, od šest brodova, jedva je stigao do otoka Juan Fernandez (Robinson Crusoe).
1787. g. na Cape Horn dolazi W. Blight kao zapovjednik broda BOUNTY. Ima zadaću stići do Polinezije, uzeti sadnice kuhovca i prenjeti ih na Karibe, da posluže kao hrana crnim robovima iz Afrike koji rade na plantažama šečerne trstike. Tridesetak milja, između otoka Barnevelt i Cape Horna, BOUNTY pokušava savladati čak 29 dana. Sve bezuspješno, uz strahovite napore posade i broda. Tu je začetak pobune posade, koja je kasnije postala "slavna", ako se tako nešto uopče za neposluh na brodu može kazati. Nisu uspijeli proći Horn. BOUNTY je okrenuo svoju provu prema Južnoj Africi i 19.000 milja dužim putem došao do Tahitija.
1832.g. u vode Ognjene zemlje dojedrio je brod BEAGLE pod zapovjedništvom iskusnog Roberta Fitzroya. On je bio ne samo savršen komandant broda, već i izvanredan organizator raznih aktivnosti koje mu je povjerio Britanski admiralitet. Tu na prvom mjestu treba istači kartografiranje. Na plovidbu oko svijeta, Fitzroy je slučajno ukrcao i mladog prirodoslovca Darwina, koji je kod Cape Horna zapisao u svoj dnevnik da je tu vidjeo najveći val u svojem životu.
- Val je bio tako ogroman da sam bio siguran da ćemo se prevrnuti. Kada nas je udario, pomislio sam da je kraj, BEAGLE će se raspasti.
Darwinu treba vjerovati. Osim što je, kako je svima poznato, imao dobru moć zapažanja, on je veći dio svojih brodskih dana proveo držeći se za ogradu - povraćao je tri godine.
U prvom naletu čak niti veliki Fitzroy nije u četiri dana bitke uspio savladati 15 milja do Cape Horna . Odustao je, i kao iskusan lisac, sačekao bolje uvjete u zavjetrini otoka Navarino.