Jedrilica Hir 3 smišljeno je kupljena i opremljena za jedrenje preko Atlantika. Zatim dvije godine testirana sudjelovanjem u dvadesetak regata ( Kvarnerska, Jadranska, Istarska, Južnodalmatinska i.t.d.) i ukupno oko 5000 milja plovidbe u svim uvjetima. Zimskim, ljetnim, kišnim, s burom od preko 60 čvorova i južinom po valovima kad iz Splita nisu isplovljavali Jadrolinijini brodovi.
Projekt je zamišljen kao dvostruki prelazak Atlantika u periodu od godine dana. Do Kariba i natrag. Posada dva čovjeka, Mladen Šutej i Davor Derkos. I sve na jedra. Nema korištenja motora osim za manovre po lukama i punjenje brodskih akumulatora.
Hir 3 je po planu startao ispred mola u Žurkovu u ljeti 1982. godine, po jakoj buri i ipraćen s desetak malih optimista i klupskim krstašem Galeb-Contention. Doživljaj je bio lijep, dirljiv i spontan, pa je Šutej obećao:
- Što god bilo, po povratku se vraćamo ovdje, na klupski mul. Ne u Dubrovnik, ne u Zadar, ne u Rijeku, već ravno u Žurkovo.
Nažalost nije dugo trajalo dok more, brige i obiteljski problemi nisu dugogodišnje prijateljstvo stavili na kušnju. Da ne bi bilo većih nevolja Mladen i Davor su se na Balearima pozdravili. I što sada? Prekinuti projekt i vratiti se kući? Onima koji su projekt podržali kazati: Oprostite, samo smo se šalili!
U toj nezgodnoj situaciji Hir 3 je završio u maloj marini, Puerto de la Duquesa , nadomak gibraltarskog tjesnaca, a Mladen se vratio u Zagreb po drugog suputnika. Samo su dvojica bila u užem izboru. Tomislav Rešetar član je „Galeba“ i čovjek koji je jedrio na Hir-u 2, a u Hir 3 ugradio i dio sebe te bio stalni član posade na svim regatama. Drugi je bio Ozren Bakrač, član posade na „trećemajskoj“ regati i ruti Rijeka – Cres.
Tomi je odgovorio:
- Ne mogu sada. Moram raditi, ali bi možda mogao kad se budeš vraćao. Iz Amerike, ako do tada sredim stvari s familjom, poslom i novcima.
Ozren je pak izračunao:
- Mogu tek od veljače iduće godine, a tada ćeš biti negdje oko Virgin Islanda, zar ne?
I tako se Šutej sam vratio u Španjolsku i primio posla da sebe i brod preuredi za samačko jedrenje. Bez iskustva na tu temu, bez ičije pomoći i nesiguran da li je to uopće moguće. Ali odlučan da ovaj puta ne odustane.
U prosincu je Hir 3 vrludao između Ceute, Gibraltara, Tangera i Casablance. Zatim na Lanzarote pa Grand Canariu. Nakon što je za Silvestrovo u Las Palmasu organiziran vatromet, postalo je jasno da prava fešta tek počinje i konopi su odvezani 1. siječnja. Treba preko oceana.
Ocean je bez većih neprilika prejedren za 22 dana, a ukupna količina potrošene nafte od Rijeke do Barbadosa je iznosila 38 litara.
Na BVI, British Virgin Islandu, posadu je udvostručio Ozren Bakrač. U bijedu Haitija je nakratko doletio Boris Nikičević, a kad je on otišao iz Miamija, na Hir se ukrcao mornar nad mornarima, Tomi Rešetar.
Povratak je zanimljivo počeo. U Miamiju je stanje brodske kase bilo ravno nula, tako da je i američki carinski inspektor Nelson bio malo začuđen kada mu je odgovoreno da brod nema 20 dolara za njegovu taksu. Stvar su spasili: Gospodin Zaninović, iseljenik iz San Pedra sa 1000.- dolara donacije. Zatim brižna Jugolinija i njezin veliki gospodin i veliki vateroplista Čiro Kovačić koji je brodu odobrio nabavku hrane u kubanskom supermarketu u visini od 620 dolara. I obitelj Vlačić s Floride koje je izgladnjelu posadu pozvala sebi u kuću na dohranu i dala jedan auto na korištenje.
Sve da i nije bilo tako planirano, posadi je ostao samo jedan jedini izbor. Jedriti, jedriti i jedriti direktno kući, bez pristajanja i novih troškova jer ih više nema tko platiti. Pa su tako i učinili. U Miamiju je ukrcano 500 kg hrane, 310 litara vode i 120 litara nafte. Prva kišnica nadopunila je rezerve vode tek 17-naesti dan plovidbe, hrana je uglavnom pojedena, a po novo gorivo Hir 3 je otišao 14 mjeseci nakon dolaska u Rijeku. Da brodu nedostaje pola folding propelera, koji je izgubljen negdje u visini Azora, potvrdili su ronioci u Žurkovu.