Traži se brod za preplovljavanje Atlantika. Na osnovu dotadašnjeg iskustva i novčanih mogućnosti, izbor pada na jedrilicu dužine oko 10 metara.  Postavljeni su uvijeti:  Da brod bude solidne izgradnje s naglaskom na čvrste i uvjerljive temelje sidrišta pripona. Zatim  da je ispred lista kormila  skeg i to po cijeloj dužini ( radi mogućih udaraca) , da je kobilica iz legiranog olova i  da je brod širok  pa ima volumena koji će primiti svu opremu i hranu.  Zatim da se može kupiti u kit varijanti,  jer za gotov brod nema dovoljno novaca. To je važno i radi osnovice za carinu i porez. Dakle poluproizvod.

Od nekoliko tisuća jedrilica u Evropi izbor se brzo sveo na jednu jedinu. U Engleskoj, projekt grupe Finot. Nažalost  kalkulacija cijene brodskog prijevoza  Ipswich – Rijeka  je pokazala da stvar nije realna. Turobnu atmosferu razbio je razgovor u Y.C. Galeb u Žurkovu.  Član kluba kupuje jedrilcu koja odgovara opisu Šuteja, i to u Italiji. Iste je noći, u neko gluho doba, probuđen gospodin Scarpa, a već je  sutradanu u Fiumicinu, pored rimskog aerodroma, u nekom neuglednom hangaru potpisan ugovor.

Vlasnici škvera, ako se to tako uopće može nazvati, su Carlo Alberto Tiberio, umirovljen profesor fizike na Rimskom sveučilištu i njegov zet, kardiokirurg.  Prvome  je u penziji dosadno pa projektira jedrilice, CAT 34 i CAT 38, a drugi radi u bolnici samo 3 dana u tjedno. Ostale se mora odmarati kako mu rukice ne bi drhatale. Brod je završen u prosincu 1979, s dva mjeseca zakašnjenja radi štarajkova, a u luci Ancone 70-godišnji se fizičar osobno popeo na jarbol da sve provjeri. Primopredaja plovila  bez imena, bez zastave, bez  svijetala, bez navigacione opreme i ... ničega, izvršena je u dvije rečenice:

-Vlasti, carina, financi, kapetanija, kome da se javim prije isplovljavanja? – pita Šutej.

-Nikome.-smješka se Dr. Tiberio.

Od prosinca pa do svibnja iduće godine CAT 34 je u moru na vezu u Marini Punat. Ugrađene su sve instalacije i izrađen kompletan interijer  od tikovine. Skupe i dragocijene ali ovaj puta od otpada, odbačenog  drvenog postolja na kojem je neka barka dopremljena iz Formoze u Riječku luku. Mladen i članovi Galeba su u posao utrošili oko 2000 sati.

 Te 1980. godine umro je drug Tito, a rodio se Hir 3 i par tjedana kasnije odjedrio u Pulu. Na svoje prvo takmičenje – Istarska regata.