Jedrilica Hir 3 smišljeno je kupljena i opremljena za jedrenje preko Atlantika.  Zatim dvije godine testirana  sudjelovanjem u dvadesetak regata ( Kvarnerska, Jadranska, Istarska, Južnodalmatinska  i.t.d.)  i ukupno oko  5000 milja plovidbe u svim uvjetima. Zimskim, ljetnim, kišnim, s burom od preko 60 čvorova  i južinom po valovima kad iz Splita nisu isplovljavali  Jadrolinijini brodovi.

Projekt je zamišljen kao dvostruki prelazak Atlantika u periodu od godine dana.  Do Kariba i natrag. Posada dva čovjeka, Mladen Šutej i Davor Derkos. I sve na jedra. Nema korištenja motora osim za manovre po lukama i punjenje brodskih akumulatora.

Partenza ispred matičnog kluba.

Hir 3 je po planu startao ispred mola u Žurkovu  u ljeti 1982. godine, po jakoj buri i ipraćen s desetak malih optimista i klupskim krstašem Galeb-Contention. Doživljaj je bio lijep, dirljiv i spontan, pa je Šutej obećao:

-Što god bilo, po povratku se vraćamo ovdje, na klupski mul. Ne u Dubrovnik, ne u Zadar, ne u Rijeku, već ravno u Žurkovo.

Nažalost nije dugo trajalo dok more, brige i obiteljski problemi nisu dugogodišnje prijateljstvo stavili na kušnju. Da ne bi bilo većih nevolja Mladen i Davor su se na Balearima pozdravili.   I što sada? Prekinuti projekt i vratiti se kući? Onima koji su projekt podržali kazati: Oprostite, samo smo se šalili!

U toj nezgodnoj situaciji Hir 3 je završio u maloj marini, Puerto de la Duquesa , nadomak gibraltarskog tjesnaca, a Mladen se vratio u Zagreb po drugog suputnika.  Samo su dvojica bila u užem izboru. Tomislav Rešetar  član je  „Galeba“ i čovjek koji je jedrio na Hir-u 2, a u Hir 3 ugradio i dio sebe te bio stalni član posade na svim regatama. Drugi je bio Ozren Bakrač, član posade na  „trećemajskoj“ regati i ruti  Rijeka – Cres.

Tomi je odgovorio:

-Ne mogu sada. Moram raditi, ali bi možda mogao kad se budeš vraćao. Iz Amerike, ako do tada sredim stvari s familjom, poslom i novcima.

 Ozren je pak izračunao:

-Mogu tek od veljače iduće godine, a tada češ biti negdje oko Virgin Islanda, zar ne?

I tako se Šutej  sam  vratio u Španjolsku i primio posla da sebe i brod preuredi za samačko jedrenje.  Bez iskustva na tu temu, bez ičije pomoći i nesiguran da li je to uopće moguće. Ali odlučan da ovaj puta ne odustane.

U prosincu je Hir 3 vrludao između Ceute, Gibraltara, Tangera i Casablance.  Zatim na Lanzarote pa Grand Canariu. Nakon što je za Silvestrovo u Las Palmasu organiziran vatromet, postalo je jasno da prava fešta tek počinje i konopi su odvezani 1. siječnja. Treba preko oceana.

Dvadeset i dva dana snimanja i to po 3-4 puta dnevno, crtanja stajnica i križića po kartama, a nema nikoga da potvrdi da li su rezultati točni ili ne.

Dvije su stari važne. Dobro se naspavati i štedjeti struju, tj. motor. Hir 3 jedri bez svjetala, a čita se uz petrolejku.

Ocean je bez većih neprilika prejedren za 22 dana, a ukupna količina potrošene nafte od Rijeke do Barbadosa je iznosila 38 litara.

Na BVI, British Virgin Islandu, posadu je udvostručio Ozren Bakrač.  U bijedu Haitija je nakratko doletio Boris Nikičević, a kad je on otišao iz Miamija, na Hir se ukrcao mornar nad mornarima, Tomi Rešetar.

Karipski otoci, Mali i Veliki, te Bahami projedreni su uz dobar vjetar i bez ikakvih problema.

Povratak je zanimljivo počeo. U Miamiju je stanje brodske kase bilo ravno nula, tako da je i američki carinski inspektor Nelson bio malo začuđen kada mu je odgovoreno da brod nema 20 dolara za njegovu taksu. Stvar su spasili: Gospodin Zaninović, iseljenik iz San Pedra sa 1000.- dolara donacije. Zatim brižna Jugolinija i njezin veliki gospodin i veliki vateroplista Čiro Kovačić koji je brodu odobrio nabavku hrane u kubanskom supermarketu u visini od 620 dolara. I obitelj Vlačić s Floride koje je izgladnjelu posadu pozvala  sebi u  kuću na dohranu i dala jedan auto na korištenje.

Sve da i nije bilo tako planirano, posadi je ostao samo jedan jedini izbor. Jedriti, jedriti i jedriti direktno kući, bez pristajanja i novih troškova jer ih više nema tko platiti. Pa su tako i učinili. U Miamiju je ukrcano 500 kg hrane, 310 litara vode i 120 litara nafte. Prva kišnica nadopunila je rezerve vode tek 17-naesti  dan plovidbe, hrana je uglavnom pojedena, a po novo gorivo Hir 3 je otišao  14 mjeseci nakon dolaska u Rijeku.  Da brodu nedostaje pola folding propelera, koji je izgubljen negdje u visini Azora,  potvrdili su ronioci u Žurkovu.

Kruh naš svakdašnji. Ozren je specijalist za tijesto a Tomi za ligadure. 

Dugo očekivani trenuci. Pada kiša i nakon što se ispere jedro počinje sakupljanje vode. Ako se jedri u bok ili pola krme voda se sakuplja u bujol kod spoja buma i jarbola. Ako je orca tada na drugom kraju buma.

Brodske zalihe nakon pedesetak dana oceana. Ustanovljeno je da naše konzerve imaju deblji i kvalitetniji lim od američkih.

Ispred Rijeke  nakon 60 dana non-stop jedrenja.

Zadnja bordada do mola kluba u Žurkovu.